Muškarci su u većini slučajeva totalni neznalci kada je u pitanju obavljanje kućanskih poslova. Zglavnom je to tako, ipak muška populacija voli da posvećuje pažnju drugim aktivnostima. No zašto je to tako, da li je to stvar sociologije ili jednostavno urođenih preferencija. Imamo anegdotu o jednoj situaciji između muža i žene.
–Nešto mi čudno, ovaj moj je svaki dan sve mekši i mekši.
Kako je najbolje prati rublje u mašini – mala nauka koja čuva odjeću, novac i živce
Pranje rublja jedna je od onih kućnih aktivnosti koje gotovo svi obavljaju automatski. Ubacimo odjeću u mašinu, dodamo deterdžent, pritisnemo dugme i očekujemo da sve izađe čisto i mirisno. Međutim, iza naizgled jednostavnog procesa krije se mnogo detalja koji mogu napraviti ogromnu razliku. Način na koji peremo odjeću utiče ne samo na njenu čistoću, nego i na trajnost tkanina, boju, oblik, potrošnju električne energije i vode, pa čak i na higijenu cijelog domaćinstva.
Mnogi ljudi primijete da im majice nakon nekoliko mjeseci izgledaju izblijedjelo, da peškiri postaju grubi, da se čarape misteriozno gube ili da odjeća nakon pranja više nema onaj osjećaj svježine koji je imala kada je bila nova. U većini slučajeva problem nije u kvalitetu odjeće nego u načinu pranja.
Prvi korak ka savršeno opranom rublju počinje mnogo prije uključivanja mašine. Najvažnije je pravilno razvrstavanje odjeće. Mnogi ovaj korak smatraju nepotrebnim gubitkom vremena, ali upravo tu nastaje najveći broj problema. Bijelu odjeću treba prati odvojeno od tamne jer čak i mala količina boje koja se ispere iz tamnih tkanina može vremenom učiniti bijele komade sivkastim. Posebnu pažnju treba obratiti na novu odjeću, naročito farmerke, crvene majice i tamne dukserice, jer često ispuštaju višak boje tokom prvih nekoliko pranja.
Osim po boji, korisno je odvajati odjeću prema vrsti materijala. Debeli peškiri i posteljina zahtijevaju drugačiji režim pranja od laganih košulja ili sportske odjeće. Kada se zajedno peru teški i lagani komadi, lagana odjeća trpi veće mehaničko opterećenje, što ubrzava habanje vlakana.
Jedna od najčešćih grešaka jeste pretrpavanje mašine. Ljudi često misle da će uštedjeti vrijeme ako uguraju što više odjeće u jedno pranje. Međutim, kada je bubanj prepunjen, voda i deterdžent ne mogu ravnomjerno doprijeti do svih dijelova rublja. Rezultat su slabije oprane mrlje, neugodni mirisi i veće opterećenje motora mašine. S druge strane, ni premalo rublja nije idealno jer mašina tada ne radi u optimalnim uslovima. Najbolje je ostaviti dovoljno prostora da se odjeća može slobodno okretati unutar bubnja.
Temperatura pranja jedna je od tema oko koje postoji mnogo zabluda. Nekada su ljudi gotovo sve prali na visokim temperaturama, često na 60 ili čak 90 stepeni. Danas kvalitetni deterdženti omogućavaju efikasno pranje i na mnogo nižim temperaturama. Većina svakodnevne odjeće može se uspješno prati na 30 ili 40 stepeni. To ne samo da štedi električnu energiju nego i produžava životni vijek tkanina. Visoke temperature treba čuvati za posteljinu, peškire ili situacije kada je potrebna dodatna higijena.
Posebno je zanimljivo da pretjerano topla voda može učiniti više štete nego koristi. Neke tkanine se skupljaju, elastična vlakna gube svoju funkciju, a boje brže blijede. Zato je uvijek korisno pogledati etiketu proizvođača prije prvog pranja.
Deterdžent također igra važnu ulogu. Mnogi vjeruju da će više deterdženta rezultirati čišćom odjećom, ali stvarnost je često suprotna. Prevelika količina stvara višak pjene koja se ne ispere potpuno. Ostaci deterdženta mogu ostati u vlaknima, izazvati neugodan osjećaj na koži ili čak učiniti da odjeća nakon sušenja djeluje manje svježe. Pravilna količina deterdženta zavisi od tvrdoće vode, količine rublja i stepena zaprljanosti.
Omekšivači su popularni jer daju prijatan miris i osjećaj mekoće, ali ni s njima ne treba pretjerivati. Kod sportskih materijala omekšivač može smanjiti sposobnost tkanine da odvodi vlagu. Kod peškira može umanjiti moć upijanja vode. Ponekad je manje zaista više.
Još jedna korisna navika jeste zatvaranje rajsferšlusa i dugmadi prije pranja. Otvoreni metalni dijelovi mogu oštetiti druge komade odjeće tokom okretanja bubnja. Također je preporučljivo okrenuti majice, farmerke i dukserice naopako. Na taj način vanjska površina manje trpi trenje, pa boje duže ostaju intenzivne.
Mrlje predstavljaju poseban izazov. Najveća greška koju ljudi prave jeste da mrlju ignorišu i nadaju se da će je mašina sama ukloniti. Svježe mrlje gotovo uvijek je lakše ukloniti nego stare. Zato je korisno reagovati što prije. Lagano tretiranje mrlje prije pranja često daje mnogo bolje rezultate nego višestruko pranje iste odjeće.
Sportska odjeća zahtijeva poseban pristup. Materijali od kojih je izrađena dizajnirani su da odvode znoj i brzo se suše. Visoke temperature i agresivni programi mogu oštetiti ta vlakna. Zato je preporučljivo koristiti blaže programe i umjerene temperature.
Posteljina zaslužuje posebnu pažnju jer veliki dio života provodimo upravo u krevetu. Redovno pranje posteljine doprinosi higijeni i kvalitetu sna. Jastučnice i plahte svakodnevno skupljaju znoj, sitne čestice kože i prašinu. Čista posteljina nije samo pitanje urednosti nego i udobnosti.
Peškiri su još jedna kategorija koja se često nepravilno pere. Kada se peru zajedno s odjećom, vlakna peškira mogu završiti na drugim komadima. Osim toga, peškiri zahtijevaju drugačiji režim kako bi ostali mekani i upijajući. Redovno odvojeno pranje pomaže da duže zadrže svoja svojstva.
Malo ljudi razmišlja o tome da i sama mašina za veš treba održavanje. Vremenom se u ladici za deterdžent, gumenim dihtunzima i filterima mogu nakupiti ostaci sapuna, kamenac i vlaga. To stvara idealne uslove za razvoj neugodnih mirisa. Povremeno čišćenje mašine i ostavljanje vrata otvorenim nakon pranja pomažu da unutrašnjost ostane svježa.
Centrifuga je još jedan važan faktor. Veći broj obrtaja znači manje vlage u odjeći nakon pranja, ali istovremeno povećava habanje tkanina. Osjetljivi komadi bolje podnose niže brzine, dok peškiri i posteljina uglavnom bez problema podnose jaču centrifugu.
Nakon završetka programa važno je što prije izvaditi rublje iz mašine. Ako mokra odjeća satima ostane zatvorena u bubnju, može razviti neugodan ustajali miris. Čak i savršeno oprano rublje može izgubiti osjećaj svježine ako predugo ostane u mašini.
Sušenje je posljednja faza procesa, ali nipošto najmanje važna. Pravilno raširena odjeća manje se gužva i lakše pegla. Direktno izlaganje jakom suncu može pomoći kod bijelog rublja, ali kod tamnih boja može ubrzati blijeđenje. Zato je često bolje sušiti tamnu odjeću u hladu ili okrenutu naopako.
Kada se sve sabere, najbolje pranje rublja nije rezultat jednog čudesnog deterdženta niti najskuplje mašine. Tajna leži u nizu malih navika: pravilnom razvrstavanju, umjerenoj temperaturi, odgovarajućoj količini deterdženta, izbjegavanju pretrpavanja bubnja i redovnom održavanju mašine. Upravo te sitnice čine razliku između odjeće koja nakon nekoliko mjeseci izgleda istrošeno i odjeće koja godinama zadržava svoj izgled, boju i udobnost.
Na kraju, pranje rublja može djelovati kao obična svakodnevna obaveza, ali kada se radi pravilno, ono postaje način da sačuvamo kvalitet svoje garderobe, smanjimo troškove i uživamo u osjećaju svježine koji donosi čisto, mirisno i uredno oprano rublje.
