Kifle su postale nezaobilazni dio svake pekare. Naročito su primamljive prolaznicima koji prolaze kraj pekare zbog svog očaravajućeg mirisa. Naročito vruće kifle, recimo uz neki sirni namaz, predstavljaju pravu fantaziju ukusa u ustima prilikom jela. Za ovaj članak jedna anegdota o ženi koja je kupovala kifle sa povezom preko očiju a evo i zašto ej to radila a zatim malo o samom historijatu kifli.
–Ma da ne bi vidjela burek…
Malo je peciva koja u ljudima bude toliko emocija kao što to čine kifle. Dovoljno je samo da se iz pekare proširi miris toplog tijesta i rastopljenog maslaca pa da mnogi automatski pomisle na djetinjstvo, porodične doručke, školske užine ili kasne večeri uz jogurt. Kifle su mnogo više od običnog peciva – one su dio svakodnevice miliona ljudi širom svijeta i jedan od rijetkih pekarskih proizvoda koji se jednako vole i u luksuznim restoranima i u skromnim kuhinjama. Njihova popularnost traje stoljećima, a iza tog jednostavnog oblika krije se veoma zanimljiva historija.
Naziv „kifla“ povezuje se sa karakterističnim zakrivljenim oblikom koji podsjeća na polumjesec. Upravo taj izgled smatra se jednim od razloga zbog kojeg su prve kifle postale poznate širom Evrope. Iako danas postoje bezbrojne verzije – ravne, punjene, slane, slatke, lisnate, integralne ili mini kiflice – izvorna ideja bila je veoma jednostavna: napraviti mekano pecivo koje će biti praktično, ukusno i dugo zadržavati svježinu.
Historija kifli vodi nas nekoliko stoljeća unazad, najčešće prema prostoru srednje Evrope. Mnogi historičari hrane smatraju da su prve verzije modernih kifli nastale u Austriji, posebno u Beču. Postoji poznata priča koja kaže da su pekari nakon opsade Beča u 17. stoljeću napravili pecivo u obliku polumjeseca kao simbol pobjede nad Osmanskim carstvom. Iako se ne zna koliko je ta legenda potpuno tačna, sigurno je da su upravo austrijski pekari imali ogromnu ulogu u širenju kifli širom kontinenta.
Kasnije su se različite verzije kifli pojavile u Mađarskoj, Njemačkoj, Francuskoj i na Balkanu. Svaka zemlja je dodavala nešto svoje. Francuzi su, recimo, razvili kroasan, koji je zapravo daleki „rođak“ klasične kifle, ali napravljen od mnogo bogatijeg i lisnatijeg tijesta. Na Balkanu su kifle postale nezaobilazan dio domaće kuhinje, posebno zbog jednostavnosti pripreme i mogućnosti da se pune raznim sastojcima.
Zanimljivo je da su kifle nekada bile luksuz. Bijelo brašno nije bilo dostupno svima, pa su mekana peciva uglavnom jeli bogatiji slojevi društva. Tek razvojem industrijske proizvodnje brašna i modernih pekara kifle postaju hrana dostupna svima. Upravo tada kreće njihova prava ekspanzija. Pekari su shvatili da ljudi vole peciva koja su mekana iznutra, a blago hrskava izvana, pa su počeli eksperimentisati sa receptima, dodavati mlijeko, maslac, jaja i različite nadeve.
Danas gotovo da nema države koja nema neku svoju verziju kifle. U Bosni i Hercegovini, Srbiji i Hrvatskoj posebno su popularne domaće kiflice sa sirom, džemom, eurokremom ili susamom. Često se pripremaju za praznike, rođendane i porodična okupljanja. Mnoge porodice imaju recepte koji se prenose generacijama, a upravo tu leži posebna čar kifli – nisu samo hrana nego i dio porodične tradicije.
U Turskoj su veoma popularne mekane kifle poznate po bogatom tijestu i posipima od susama ili crnog kima. U Francuskoj dominiraju kroasani, dok se u Njemačkoj mogu pronaći razne verzije sa integralnim brašnom i sjemenkama. U Americi su kifle često veće, punjene sirom ili mesom i prodaju se kao brza hrana. Bez obzira na razlike, osnovna ideja ostala je ista – napraviti ukusno pecivo koje će biti praktično za svaki dio dana.
Jedan od razloga ogromne popularnosti kifli jeste njihova nevjerovatna prilagodljivost. One mogu biti doručak, užina, večera ili desert. Mogu se jesti same, uz jogurt, čaj ili kafu, ali i puniti gotovo bilo čim. Neko voli slane verzije sa sirom i šunkom, neko slatke sa čokoladom, a neko potpuno jednostavne, tek premazane maslacem.
Posebnu emociju izazivaju domaće kifle. Miris tijesta koje raste u kuhinji za mnoge ljude predstavlja simbol topline doma. Proces pripreme često okuplja porodicu – neko mijesi tijesto, neko mota kiflice, a neko ih premazuje jajetom prije pečenja. Upravo zbog toga kifle nisu samo pekarski proizvod nego i dio porodičnih uspomena.
Industrija pekarstva danas proizvodi na hiljade različitih vrsta kifli. Postoje proteinske, integralne, veganske, bezglutenske i čak fitness verzije sa dodatkom sjemenki ili zobenog brašna. Moderne pekare konstantno pokušavaju osmisliti nove kombinacije kako bi privukle kupce, ali klasična mekana kifla i dalje ostaje neprikosnovena.
Interesantno je i koliko psihološki efekat imaju kifle na ljude. Toplo pecivo često se povezuje sa osjećajem sigurnosti i zadovoljstva. Naučnici smatraju da miris pečenog tijesta može aktivirati dijelove mozga povezane sa ugodnim uspomenama i osjećajem doma. Zato nije čudno što mnogi ljudi teško mogu odoljeti svježim kiflama tek izvađenim iz rerne.
U modernom svijetu, gdje se trendovi hrane brzo mijenjaju, kifle su uspjele ostati popularne kroz generacije. One su preživjele pojavu brze hrane, industrijskih grickalica i raznih dijetalnih trendova. Razlog je jednostavan – ljudi vole hranu koja budi emocije, a kifle upravo to rade bolje od mnogih komplikovanih jela.
Danas su kifle simbol jednostavne, ali iskrene gastronomije. One pokazuju kako i najobičnije pecivo može imati bogatu historiju i posebno mjesto u kulturi različitih naroda. Od starih evropskih pekara do modernih kuhinja, kifle su prošle dug put, ali su zadržale ono najvažnije – sposobnost da običan trenutak pretvore u mali užitak.
