U današnjoj priči imamo čovjeka koji je trebao prenoćište te ga je primila jedna žena koja je bila udovica. No, nakon noći kod nje, on je zapazio zanimljivu pojavu. Žena je imala više pijevaca nego što joj je trebalo, u odnosu na broj kokoški. Pitao ju je zašto je to tako a njen odgovor ga je zatekao.
–Uh dragi moj gospodine da vam kažem. Onaj cuban i golosijan i onaj gacan su džentlmeni a onaj graoran nije, on je#e.
Džentlmen nije titula, niti kostim koji se oblači po potrebi. Nije ni skupo odijelo, savršeno vezana kravata, sat koji blješti ni maniri naučeni napamet. Džentlmen je unutrašnje stanje čovjeka, način na koji on stoji pred svijetom čak i onda kada ga niko ne gleda. To je karakter koji se ne vidi odmah, ali se osjeti. Kao tišina koja ima težinu. Kao pogled koji ne mora da se dokazuje glasnoćom.
Džentlmen je prije svega čovjek mjere. On zna gdje prestaje njegovo pravo, a počinje tuđe dostojanstvo. Ne gura se, ne nadglašava, ne ponižava. Ne zato što ne može, nego zato što mu to nije potrebno. Njegova snaga nije u demonstraciji moći, nego u kontroli nad sobom. U svijetu gdje se često pobjeđuje laktovima, džentlmen pobjeđuje držanjem.
On zna slušati. Ne čeka samo red da govori, nego zaista sluša. U razgovoru ne traži priliku da dominira, nego da razumije. Ne prekida sagovornika, ne podsmjehuje se drugačijem mišljenju i ne osjeća se ugroženo tuđom inteligencijom. Naprotiv – raduje se kad od nekoga može nešto naučiti. Džentlmen ne mora biti najpametniji u prostoriji, ali će često biti najmudriji.
Njegov odnos prema ženama otkriva mnogo o njemu. Džentlmen ne vidi ženu kao trofej, sredstvo ili dokaz vlastite vrijednosti. On je vidi kao osobu – sa mislima, strahovima, snovima i granicama. On poštuje “ne” bez uvrede, bez pritiska, bez skrivene agresije. Ljubaznost kod njega nije taktika, nego prirodno stanje. Kada pruži ruku, otvori vrata ili ustupi mjesto, on to ne radi da bi bio viđen, nego zato što tako smatra ispravnim.
Džentlmen zna biti tih, ali nikada pasivan. Kada treba stati u nečiju odbranu, on to radi smireno, ali odlučno. Ne traži sukob, ali ga se ne boji. Ne mora vikati da bi bio autoritet. Njegove riječi imaju težinu jer iza njih stoji dosljednost. On ne obećava lako, ali kada obeća – ispunjava. Čak i kada ga to košta. Posebno tada.
Odgovornost je jedna od njegovih temeljnih osobina. Džentlmen ne krivi svijet, sistem, sudbinu ili druge ljude za sve što mu se dogodi. On zna da život nije fer, ali zna i da je njegov zadatak da reaguje časno. Kada pogriješi, priznaje. Ne traži izgovore, ne relativizira, ne prebacuje krivicu. Izvinjenje kod njega nije slabost, nego dokaz snage i samosvijesti.
U porazu se vidi ko je džentlmen, a ko samo glumac. Kada izgubi, on ne postaje sitan, zloban ili ogorčen. Ne pokušava umanjiti tuđi uspjeh kako bi sačuvao vlastiti ego. On čestita, uči i ide dalje. Zna da vrijednost čovjeka ne određuje jedna pobjeda ili jedan pad, nego kontinuitet ponašanja.
Džentlmen ima stil, ali stil nije u brendovima. Stil je u urednosti, u tome da zna gdje ide i kako se tamo pojavljuje. Ne mora biti bogat, ali je uvijek uredan. Ne mora imati skupo odijelo, ali ono što nosi – nosi s mjerom. Njegov stil je produžetak njegove unutrašnje discipline. On ne pokušava šokirati izgledom niti se sakriti iza njega.
Humor džentlmena nikada nije okrutan. On se može šaliti, može biti duhovit, čak i sarkastičan, ali nikada na račun tuđe boli, slabosti ili tragedije. Ne ismijava ono što nekoga može slomiti. Njegov smijeh ne ostavlja gorak ukus. On zna da prava duhovitost ne ponižava, nego povezuje.
U društvu, džentlmen ne traži da bude centar pažnje. Ako se to desi, dešava se prirodno. Ljudi ga slušaju jer osjete mir u njegovom prisustvu. On ne dramatizuje, ne pravi scene, ne hrani se tuđom pažnjom. Kada ode, ostavlja za sobom osjećaj reda, a ne haosa.
Prema slabijima je blag. Prema jačima – dostojanstven. Ne ponižava one koji ne mogu uzvratiti i ne ulizuje se onima koji imaju moć. Njegov kompas nije hijerarhija, nego pravda. Isti ton koristi prema svima, jer poštuje sebe dovoljno da ne mijenja lice u zavisnosti od publike.
Džentlmen zna biti sam. Ne boji se tišine, ne bježi u buku, površne odnose ili stalnu potvrdu. Samoća mu nije neprijatelj, nego prostor u kojem se izoštrava karakter. On radi na sebi bez buke, bez objava, bez potrebe da svijet zna svaki njegov korak. Njegov napredak je tih, ali dubok.
U suštini, džentlmen je čovjek koji zna ko je i ne mora to dokazivati drugima. Njegova snaga je stabilna, njegova riječ pouzdana, njegovo ponašanje predvidivo u najboljem mogućem smislu. U vremenu brzine, površnosti i glasnih ega, džentlmen djeluje gotovo staromodno – ali upravo zato i dragocjeno.
Biti džentlmen danas nije lako, jer ne donosi brze aplauze. Ali donosi nešto mnogo važnije: mir sa sobom i poštovanje koje ne blijedi. Džentlmen ne pokušava biti savršen. On samo svaki dan bira da bude bolji čovjek nego jučer. I u toj tihoj odluci leži sva njegova veličina.
