Jedna komična situacija desila se u školi. Mali Ivica je dobio domaći zadatak da napiše sastav pod naslovom “Samo je jedna mama”. Naravno, i njegovi drugari iz škole su dobili isti zadatak ali on je to shvatio na jedan drugačiji način. Pročitajte priču, obećavamo dobar humor.
–Dolazim ja kući kad ono mama sa susjedom valja se po krevetu. Bilo mi čudno ali nisam ništa pitao. Kad ona reče: Ivice, idi u kuhinju donesi nam dvije pive. Vraćam se ja sa jednom i kažem: Bila je samo jedna mama.
Majčina ljubav prema djeci oduvijek se smatrala najčistijim, najnesebičnijim i najjačim oblikom ljubavi na svijetu. Ona je nit koja povezuje srce i dušu, osjećaj koji prevazilazi sve granice logike, vremena i prostora. O majčinskoj ljubavi se piše od najstarijih vremena – od starih mitova i religijskih spisa, do savremenih psiholoških studija i ličnih ispovijesti. Ipak, riječima se teško može opisati ono što majka osjeća prema svom djetetu, jer to nije samo emocija, nego i instinkt, pokretačka sila i smisao života.
Prve veze još prije rođenja
Ljubav majke prema djetetu počinje mnogo prije nego što dijete ugleda svjetlo dana. Još od trenutka kada žena sazna da nosi novi život u sebi, rađa se i posebna povezanost. Svaka bebin pokret u stomaku, svaki otkucaj srca na ultrazvuku, bude u majci osjećaj divljenja, ponosa i beskrajne nježnosti. Ona se polako uči da razmišlja ne samo o sebi, već i o tom malom biću koje nosi. Briga o ishrani, zdravlju, navikama – sve postaje podređeno djetetu, jer majčina ljubav uvijek podrazumijeva davanje i odricanje, bez kalkulacija i očekivanja.
Snaga žrtve i požrtvovanosti
Majke su kroz historiju poznate po tome što su spremne na najteže žrtve zarad dobrobiti svoje djece. Koliko puta smo čuli priče o majkama koje su gladne, a daju zadnji zalogaj svom djetetu? Koliko je žena ostalo budno noćima, bdijući nad bolesnim djetetom, ne mareći za sopstveno zdravlje? Ta požrtvovanost dolazi iz prirodnog nagona da se dijete zaštiti i usmjeri, ali i iz duboke emotivne povezanosti. Majčina sreća ne postoji ako nije obavijena srećom njene djece. Ona se raduje njihovim uspjesima više nego sopstvenim i boluje njihove poraze dublje nego svoje.
Bezuvjetna ljubav
Posebnost majčine ljubavi jeste u tome što je ona bezuslovna. Nije zasnovana na očekivanjima, nagradama ili zaslugama. Majka voli dijete kakvo god ono bilo – poslušno ili tvrdoglavo, uspješno ili posrnulo, zdravo ili bolesno. Ona u svakom trenutku vidi ono najbolje u svom djetetu, čak i kada ga društvo osuđuje ili kada sam život postane težak. To ne znači da majke ne ukazuju na greške – naprotiv, one su često najveći kritičari – ali ta kritika uvijek dolazi iz ljubavi i želje da dijete bude bolje, jače i otpornije.
Psihološka i duhovna dimenzija
Psiholozi ističu da je majčina ljubav osnov zdravog emocionalnog razvoja djeteta. Dijete koje raste u sigurnosti i nježnosti majčinog zagrljaja razvija osjećaj povjerenja, samopouzdanja i sposobnosti da voli druge. Ljubav majke postaje temelj na kojem dijete gradi sve buduće odnose – prijateljske, partnerske i porodične. U duhovnom smislu, mnoge religije i tradicije majku stavljaju na posebno mjesto. U islamu, recimo, kaže se da je “raj pod majčinim nogama”. U hrišćanstvu, lik Bogorodice simbolizuje vječnu brigu i čistoću ljubavi. U svim kulturama, majka je metafora za dom, toplinu i utočište.
Težina majčinske brige
Iako ljubav donosi sreću, ona često nosi i veliku težinu. Majke su vječno zabrinute – od prvih koraka, preko školskih dana, pa sve do odraslog doba njihove djece. Nijedna majka ne prestaje da brine, čak i kada je dijete već roditelj. Ta briga je dio ljubavi – ne zato što majka sumnja u dijete, već zato što uvijek želi da ga zaštiti od boli i patnje. Nekada je to teret, jer majke znaju nositi tuđu bol na svojim plećima, ali i tada ta ljubav ostaje izvor njihove snage.
Ljubav kroz godine
Majčina ljubav ne slabi s godinama – ona se samo mijenja. Kada je dijete malo, majka mu je učitelj, hranitelj i zaštitnik. Kada odraste, majka mu postaje prijatelj, savjetnik i oslonac. Kada majka ostari, uloga se obrće – tada djeca postaju njeni čuvari. Ali ljubav ostaje ista, bez obzira na godine i promjene. Čak i kada majke više nema fizički, njena ljubav živi kroz sjećanja, savjete i vrijednosti koje je ostavila. Nije rijetko da ljudi u teškim trenucima osjete mir i snagu sjećajući se majčinog lika ili njenih riječi.
Simbol univerzalne ljubavi
Majčina ljubav se često uzima kao univerzalna metafora za ljubav uopšte – jer u njoj nema sebičnosti, nema granica, nema zamjerki. Ona je vječna i neuništiva. Upravo zato umjetnici, pjesnici i mislioci stoljećima pišu o majkama, jer u njima vide oličenje svega što ljubav može biti. Majka ne traži ništa zauzvrat, a daje sve. I zato je njena ljubav jedna od rijetkih stvari u životu koje se ne mogu mjeriti, ni opisati do kraja – može se samo osjetiti.
Majčina ljubav prema djeci je stub ljudskog postojanja. Ona gradi domove, formira ličnosti i čuva svijet od potpunog hladnog racionalizma. U vremenu kada se mnogo toga mjeri kroz interes i korist, majčina ljubav ostaje dokaz da postoje osjećaji koji su veći od svih računa i logika. Ona je jedina snaga koja traje dokle traje i život – i često i nakon njega.
Život bez majčine ljubavi bio bi poput svijeta bez sunca: postojali bismo, ali ne bismo znali šta znači toplina.
