Donosimo jednu jako duhovitu priču, sigurni smo da ćete se od srca nasmijati. Riječ je o tri babe koje su ušle u svoju čak desetu deceniju i naravno, kako to biva kad se ostari, one su počele da zaboravljaju. Prenosimo jedan njihov razgovor koji je prava komedija.
Tri starice, rođene sestre, u poznim godinama – jedna ima 92, druga 94, a treća čak 96 – žive zajedno pod istim krovom. Njihov svakodnevni život često je ispunjen smiješnim i pomalo zbunjujućim situacijama.
Jedne večeri, najstarija od njih odluči da se okupa. Napuni kadu, skine se i stane s jednom nogom u vodu, ali odjednom se zbuni. Podigne glas i dozove svoje sestre:
– Ej, recite mi, da li sam ja tek krenula da se kupam ili sam možda već završila pa se spremam izaći?
Srednja sestra, čuvši to, odmah se uputi prema spratu da provjeri. Krene uz stepenice, ali već na pola puta stane i sama se zapita naglas:
– Čekaj, jesam li ja krenula gore ili sam zapravo sišla i sad se vraćam?
U međuvremenu, najmlađa sestra mirno sjedi u kuhinji, srče svoj čaj i sve to sluša. Vrti glavom i kroz smijeh promrmlja:
– Bože dragi, nadam se da ja nikad neću biti toliko smetena! – pa tri puta kucne o drveni sto, čisto za sreću.
Nakon toga povika prema spratu:
– Samo malo, evo mene da vas obijeh spasim iz tih muka! Samo da otvorim vrata, neko zvoni…
Zaboravljanje u poznim godinama je fenomen koji se gotovo neizbježno javlja kod većine ljudi, iako u različitom intenzitetu i obliku. Proces starenja sa sobom donosi mnoge promjene – tijelo slabi, kosti postaju krhkije, a mozak, koji je decenijama bio aktivan i prepun informacija, počinje polako da usporava. Taj usporeni ritam se često najviše primijeti upravo kroz zaboravnost, koja ponekad zna biti blaga i simpatična, a ponekad toliko izražena da narušava svakodnevni život.
Promjene u mozgu tokom starenja
Ljudski mozak je izuzetno složen organ i već od srednjih godina počinje da doživljava promjene u strukturi i funkciji. Broj moždanih ćelija (neurona) se postepeno smanjuje, a veze među njima postaju slabije. Ove promjene dovode do toga da se informacije sporije obrađuju, a pamćenje novih podataka postaje otežano. Stariji ljudi tako češće zaboravljaju gdje su ostavili naočale ili ključeve, teško se prisjećaju imena poznanika ili ne mogu da rekonstruišu detalje od prije nekoliko dana.
Normalna zaboravnost i ozbiljniji poremećaji
Važno je razlikovati uobičajenu zaboravnost od ozbiljnijih stanja kao što su demencija i Alzheimerova bolest. Normalno je da stariji čovjek ponekad zaboravi riječ, ime ili datum, ali se obično sjeti kasnije. Međutim, kada zaboravljanje postane toliko učestalo da osoba zaboravlja važne događaje, gubi se u poznatom okruženju ili ne prepoznaje bližnje, to može biti znak ozbiljnijeg kognitivnog poremećaja. Demencija nije samo problem pamćenja – ona utiče i na rasuđivanje, orijentaciju i ponašanje.
Uticaj načina života na pamćenje
Zaboravnost u poznim godinama ne dolazi uvijek samo zbog biologije. Način života tokom cijelog životnog vijeka ostavlja dubok trag na mentalno zdravlje u starosti. Loša ishrana, nedovoljno sna, stalni stres i fizička neaktivnost mogu ubrzati procese kognitivnog propadanja. S druge strane, osobe koje su se tokom života bavile fizičkom aktivnošću, rješavale mentalne zadatke (poput čitanja, pisanja, rješavanja križaljki), njegovale društvene kontakte i njegovale zdravu ishranu, često u dubokoj starosti zadržavaju prilično dobro pamćenje i bistrinu uma.
Emocionalna dimenzija zaboravnosti
Za mnoge starije ljude zaboravljanje donosi osjećaj frustracije i tuge. Naviknuti su da budu samostalni i pouzdani, a sada se nalaze u situaciji u kojoj više nisu sigurni ni u jednostavne stvari. To može izazvati nesigurnost, povlačenje iz društva pa čak i depresiju. S druge strane, porodice starijih često pokazuju strpljenje i razumijevanje, ali i zabrinutost – posebno kada shvate da voljena osoba više nije u stanju da se sama brine o sebi.
Društvene anegdote i svakodnevni život
Zaboravljanje ponekad zna imati i komičnu stranu. Mnogi su svjedočili situacijama kada stariji ukućani postave šerpu na šporet pa zaborave da su uopšte započeli kuhanje, ili kada krenu u prodavnicu, a ne mogu se sjetiti šta su htjeli da kupe. Ima i onih simpatičnih trenutaka kada baka po treći put u toku dana pita unuka da li je gladan, ili kada djed prepričava istu anegdotu na svakoj porodičnoj večeri, uvijek iznova uvjeren da je niko još nije čuo. Takve situacije, iako ponekad izazivaju nelagodu, podsjećaju i na nježnost starosti.
Kako usporiti zaboravnost
Iako proces starenja ne možemo zaustaviti, postoje načini da se njegovi efekti ublaže. Preporučuje se redovna fizička aktivnost – šetnje, vježbe ili lagano bavljenje sportom. Takođe, važno je mentalno vježbanje: čitanje knjiga, pisanje, rješavanje zagonetki ili učenje nečeg novog (npr. jezika). Društvena interakcija ima izuzetno snažan efekat na pamćenje jer mozak stimuliraju razgovori, smijeh i razmjena iskustava. Ishrana bogata voćem, povrćem, omega-3 masnim kiselinama i integralnim žitaricama dokazano pomaže u očuvanju moždane funkcije.
Filozofski pogled na zaboravljanje
Možemo posmatrati zaboravljanje i sa druge strane – kao prirodni mehanizam života. Ponekad se kaže da bi ljudima bilo preteško kada bi se sjećali baš svega. Zaboravljanje nam pomaže da ostavimo iza sebe traumatične događaje, bolne uspomene ili nevažne detalje. U starosti, kada čovjek zaboravi poneke male stvari, on zapravo pravi prostor za ono što mu je najbitnije – za emocije, za prisjećanje na najljepše trenutke života i za povezivanje sa bližnjima.
Zaboravljanje u poznim godinama nije samo medicinski fenomen, nego i ljudska priča koja se tiče svakoga od nas. Ono nas podsjeća na prolaznost i krhkost života, ali i na važnost ljubavi, pažnje i podrške. Iako se mozak s godinama mijenja, čovjekova vrijednost i dostojanstvo ostaju isti. Strpljenje, razumijevanje i toplina okoline mogu učiniti da i u tim godinama, unatoč zaboravnosti, život ostane ispunjen smislom i radošću.
