Takmičenje koje je postalo mega popularno tokom godina i koje većina ljudi gotovo da ne propušta. Poznato lice iz ove emisije Bosanac oglasio se povodom jako bitnih stvari vezanih za Zvezde Granda, a evo šta je imao za poručiti.
Kada bismo ušli u dubinu popularnosti regionalnog muzičkog spektakla poput „Zvezda Granda“, postalo bi jasno da ta emisija već godinama nije samo televizijski program – ona je postala kulturni fenomen. Iako se kroz sezone dešavalo mnogo kadrovskih i konceptualnih izmjena, gledanost nije pala, naprotiv – publika je ostala vjerna. Ljudi iz svih slojeva društva sa nestrpljenjem iščekuju svaku novu sezonu, komentarišu kandidate, ocjene i dijaloge žirija kao da su lično uključeni u tok dešavanja. Tajna ove dugovječnosti nije samo u muzičkom talentu učesnika, već i u osebujnim ličnostima koje sjede u žiriju.
Među tim ličnostima, Jelena Karleuša se izdvajala kao magnet za pažnju. Njeno oštro oko, britki jezik i nepokolebljiv stav pretvarali su svaki nastup u scenu koja se pamti. Za mnoge je bila motor emisije – provokator koji je unosio strast, kontroverzu i dinamiku. Međutim, kada je objavila da se povlači iz žiriranja, među gledaocima su se otvorile dvije potpuno suprotstavljene struje: jedni su žalili za njenim odlaskom kao za gubitkom centralne figure, dok su drugi smatrali da će šou, kao i mnogo puta do sada, pronaći novi ritam bez nje.
Sama Karleuša je bila iskrena. Nije pravdala odluku velikim gestovima – jednostavno je rekla da je došlo vrijeme da se povuče, da se okrene drugim oblastima i pronađe nove izazove. Godine provedene u žiriju promijenile su njenu perspektivu i ona više nije osjećala isti unutrašnji poriv da bude dio tog sistema. To je izazvalo i reakcije među kolegama, a jedna od najupečatljivijih stigla je od Dragana Stojkovića Šanca.
Bez uzbuđenja i bez dramatizacije, Šanac je u svom stilu iznio mišljenje koje je odzvonilo kao hladan tuš za one koji misle da je Karleuša nezamjenjiva:
„Zamislite da se cijeli jedan format sruši zato što je otišao jedan član žirija – to jednostavno nije realno. Naravno da je bila važan dio emisije, ali sistem ne smije ovisiti o jednoj osobi. Da se sve gasilo kada je neko veliki otišao, ne bi svijet funkcionisao. Pogledajte primjer Jugoslavije: Tito je bio figura oko koje se sve vrtjelo, pa ipak je država živjela još jedno desetljeće nakon njega. Tako je i s nama – program ide dalje.“
I zaista, dokle god postoji publika željna emocije, talenta i šoua – „Zvezde Granda“ će se prilagođavati, mijenjati i trajati. Odlazak jednog imena, ma koliko veliko bilo, ne znači kraj – već početak nove faze.
Sa željom da ostane dosljedan principima poštovanja i objektivnosti, Dragan Stojković Šanac jasno je dao do znanja da nema namjeru umanjivati ničiji doprinos u emisiji, pa ni Jelenin. No, istovremeno je ukazao na važnu životnu lekciju – niko, pa ni javne ličnosti, ne bi smio da sebi pridaje božanski status:
„Jedan je Stvoritelj, a mi ostali smo samo prolaznici. Niko nije neuništiv, niti vječan. Kad to prihvatiš – sve postane jednostavnije.“
S druge strane, njegov kolega i iskusni muzički producent Dragan Stojković Bosanac, poznat po svom oštrom jeziku, ali i pronicljivosti, iznio je nešto blaži ton kada je riječ o njegovom odnosu s Jelenom Karleušom. Iako su pred kamerama često ulazili u vatrene verbalne duele, iza reflektora, kako kaže, stvari su bile daleko smirenije:
„Nas dvoje se nismo nikada zaista mrzili. Sve ono što je publika gledala bio je dio igre, dio dramaturgije emisije. Kada se svjetla ugase, razgovarali smo kao civilizovani ljudi. Danas mogu reći da s njom imam korektan, čak prijateljski odnos.“
Bosanac smatra da svako u žiriju donosi nešto svoje – drugačiji temperament, vlastitu muzičku filozofiju, i specifičan način komunikacije s kandidatima. Međutim, uprkos razlikama, ono što je po njemu presudno jeste da se svaki komentar temelji na istini i profesionalnom odnosu prema poslu.
Šanac je dodatno produbio diskusiju osvrnuvši se na sopstvenu poziciju u emisiji i na promjenjivu prirodu odnosa unutar javne scene. Iako mu je jasno da je postao prepoznatljivo lice formata, priznao je i da popularnost često zna da izazove negativne emocije – ne samo kod gledalaca, već i među kolegama:
„Znam da me publika cijeni. Prepoznaju da sam direktan, da govorim ono što drugi možda prećute. Međutim, to ne nailazi uvijek na odobravanje unutar ekipe. Uspjeh često budi prikrivenu zavist – to je ljudska priroda.“
Za njega uloga člana žirija nikada nije bila samo da sjedi i komentariše. On to vidi kao odgovornost – prema učesnicima, ali i prema gledaocima:
„Ja nisam tu da budem simpatičan. Nisam dekor. Moj zadatak je da budem ogledalo istine. Ako neko pjeva loše – reći ću to bez okolišanja. Ako neko zablista – isto tako ću to pohvaliti. Biti autentičan i dosljedan, to je moj osnovni princip.“
Ova otvorena razmišljanja dvojice iskusnih muzičara pokazuju da iza kulisa jedne televizijske emisije stoje vrlo ljudske priče – priče o egoima, borbi za istinu, poštovanju i neprekidnoj težnji ka profesionalnosti, čak i u svijetu gdje se emocije često nose kao oružje.
ZVEZDE GRANDA – VIŠE OD EMISIJE, MANJE OD LEGENDE?
Kada se 2004. godine na malim ekranima prvi put pojavila emisija Zvezde Granda, malo ko je mogao predvidjeti da će to postati jedno od najdugotrajnijih i najgledanijih muzičkih takmičenja na Balkanu. Pokrenuta pod okriljem produkcije Grand, ova emisija je u svojih više od dvadeset sezona prošla kroz brojne transformacije, ali jedna stvar je ostala ista – Zvezde Granda su postale i ostale neizbrisiv dio popularne kulture regiona.
Ono što ovu emisiju čini posebnom nije samo potraga za talentima, već način na koji kombinuje muzički show, dramu, humor, ljudske sudbine i trenutke koji se pamte. Zvezde Granda su odavno prestale biti samo natjecanje — to je postao kulturni spektakl, oblik društvenog komentara i ogledalo mentaliteta naroda koji ga gleda.
KAKO JE SVE POČELO?
U vrijeme kada su domaće televizije tražile novu formu koja bi privukla gledaoce, produkcija Grand prepoznala je ono što se godinama vrtjelo u svijesti naroda – potrebu za priznanjem, za snom o slavi, za mogućnošću da “obični ljudi” pokažu svoj glas. Koncept je bio jednostavan: otvorene audicije, stotine prijavljenih iz svih dijelova bivše Jugoslavije, žiri sastavljen od iskusnih estradnih ličnosti i borba za naklonost publike.
Prve sezone su izgledale mnogo skromnije u odnosu na današnju glamuroznu produkciju, ali su nosile iskrenost i žar. Scena nije imala LED panele, ali je imala srca koja su tresla ruke od treme i oči koje su svijetlile kada bi čuli prve taktove muzike. Bilo je tu i suza i smijeha i pjesama koje su u trenu postajale hitovi.
KONCEPT KOJI EVOLUIRA
U početku se radilo o čistom muzičkom takmičenju, ali kako su godine prolazile, format se prilagođavao trendovima. Uvedene su nove faze: baraži, dueli, mentori, direktni prolazi, telefonija, aplikacije za glasanje, online prisustvo. Produkcija je usavršavala show do najsitnijih detalja – svjetla, zvuk, kostimi, scenografija, sve je postalo dio jednog ogromnog muzičko-televizijskog stroja.
Ipak, ono što je ostalo srž svega jeste – kandidat. Mladi i neafirmisani pjevači koji dolaze iz malih mjesta, iz porodica koje se zadužuju kako bi im platili put i garderobu, iz stvarnog svijeta koji sanjaju da zamijene blještavilom estrade. Neki od njih donose samo glas, drugi harizmu, treći kompletnu muzičku priču. Neki uspiju odmah, neki padnu i vrate se ponovo, ali svi ulaze u istoriju Zvezda Granda.
ŽIRI – TEATAR UNUTAR TEATRA
Poseban aspekt emisije je žiri, koji nikada nije bio samo grupa stručnjaka koja ocjenjuje nastupe. Od samog početka pa do danas, članovi žirija postali su zasebni karakteri, s vlastitim fan bazama, oponentima, izjavama koje se citiraju i svađama koje pune novinske stupce.
Tu su godinama sjedili velikani poput Šabana Šaulića, koji je donosio eleganciju i autoritet narodne muzike. Zatim Aca Lukas, kao glas naroda, impulsivan, sirov i emotivan. Jelena Karleuša, kao kraljica kontroverze, britkog jezika i teatralnih izliva strasti. Dragan Stojković Bosanac, muzički perfekcionista, duhovit i strog. Marija Šerifović, s autentičnim vokalnim znanjem i snažnim stavovima. Đorđe David, roker s dušom, mentor s integritetom.
Svaka sezona donosi novu dinamiku u žiriju. Rasprave, ironija, tihi pogledi ili burni okršaji – publika je zavoljela sve to jer je show dobio i svoju psihološku dimenziju. Gledaoci ne gledaju samo kandidate – oni proučavaju izraze žirija, iščekuju replike, staju na “strane” kao da gledaju sportsku utakmicu.
EMISIJA KOJA MIJENJA ŽIVOTE
Brojna danas poznata imena prošla su kroz ovu emisiju. Rada Manojlović, Darko Lazić, Aleksandra Prijović, Milica Todorović, Slavica Ćukteraš, Teodora Džehverović, Nikolina Kovač, Tanja Savić, Milan Stanković, Džejla Ramović… Lista je duga i impresivna. Mnogi su karijere izgradili upravo tu, pred očima publike koja ih je zavoljela u njihovim najranjivijim izdanjima.
Zvezde Granda ne donose samo slavu – one mijenjaju živote. Neki kandidati dolaze iz siromaštva, iz disfunkcionalnih porodica, iz zaboravljenih sela. Njihova pojava na televiziji budi nadu u njih, ali i u čitava naselja, u čitave gradove. Pobjeda jednog kandidata često se slavi kao trijumf zajednice.
DRUŠTVENI FENOMEN
Zvezde Granda su s vremenom postale mnogo više od muzičkog programa. Postale su medijski, kulturološki i čak politički fenomen. U nekim godinama, gledanost emisije bila je veća od gledanosti dnevnika. Nastupi kandidata analizirali su se na društvenim mrežama, u školskim klupama, na radnim mjestima. Ljudi su se kladili ko prolazi dalje. Stari su govorili: “Nek je samo petak, pa da gledamo.”
U eri kada televizija polako gubi trku s internetom, Zvezde Granda su uspjele opstati, pa čak i osvojiti nove generacije. Klipovi sa nastupa broje milione pregleda, kandidati postaju influenseri, a i sam format je uspio da se preseli i na digitalne platforme.
KRITIKE I KONTROVERZE
Naravno, nijedan fenomen ne dolazi bez senki. Zvezde Granda su često bile na meti kritičara koji su zamjerali formatizaciju emocija, potenciranje konflikata među članovima žirija, favorizovanje određenih kandidata ili komercijalizaciju muzičkog izraza. Bilo je i priča o nepravdi, zakulisnim dogovorima, favorizovanju “atraktivnih” na štetu talentovanih.
Ipak, sve te kritike su samo potvrdile koliko važnu ulogu emisija igra – niko ne raspravlja toliko strastveno o emisijama koje nikome ništa ne znače.
SNAGA KOJA TRAJE
Danas, Zvezde Granda su institucija. One su podsjetnik da i u eri brzog sadržaja i površne pažnje, publika i dalje želi da vidi nešto stvarno – da čuje glas koji raznosi studio, da vidi mladog pjevača koji trese rukama od treme, da čuje iskren komentar koji boli ili liječi. Emisija opstaje jer ide u korak s vremenom, ali nikad ne zaboravlja svoje korijene.
A možda je prava tajna njenog uspjeha u tome što Zvezde Granda nisu samo platforma za nove zvijezde. One su podsjetnik da su snovi još uvijek mogući. Da neko iz Teslića, Prijepolja, Nikšića, Goražda, Negotina ili Kruševca može doći pred kamere i promijeniti svoj život. I da dok postoji ta iskra – publika će gledati, slušati i vjerovati.
