Jedan zanimljiv vic i priča o davanju imena. Naš narod je neprikosnoven kada je pitanje da se napravi zezancija od bilo čega pa tako i od davanja imena. A sada pogledajte zašto baš ime Samir i kako je to izazvalo lavinu smijeha. Uživajte.
– Ma ne shvataš ti to, Fato… Doći će dan kad samo izgovorim: “Samire, hladno!”, a već se dvije flaše same stvore na stolu, orošene i spremne.
Sada da se osvrnemo malo na zanimljivosti o tome kako se zapravo daju imena, na koji način roditelji daju svojoj djeci imena. Zaista ima zanimljivih metoda. Pročitajte u nastavku članka.
KAKO LJUDI DAJU IMENA DJECI – DUH VREMENA, PORIJEKLO I MAGIJA ZVUKA
Od pamtivijeka, trenutak kada se djetetu daje ime nosi u sebi nešto duboko, gotovo sveto. Ime nije samo oznaka, nije puka riječ – ono je poziv, nasljeđe, nada, sudbina, identitet. Čovjek može promijeniti dom, zemlju, zanimanje – ali ime ga prati kao sjenka kroz sve faze života. Dati ime djetetu jedan je od najsnažnijih činova koje roditelj čini: to je prvi dar koji mu poklanjaju, dar koji se ne može razmijeniti ni zaboraviti.
U ovom tekstu, istražićemo kako ljudi širom svijeta biraju imena za svoju djecu – zašto se neka imena ponavljaju iz generacije u generaciju, dok druga nestaju kao tragovi u pijesku. Otkrićemo značenja, vjerovanja, psihologiju i emocije koje stoje iza tog jednostavnog, ali moćnog čina.
1. IME KAO ZNAČENJE – KAD RIJEČ NOSI SIMBOLIKU
Mnogi narodi ime ne biraju nasumično. Naprotiv, ime je često pažljivo odabrano na osnovu značenja koje nosi.
U slavenskim kulturama, imena poput Milosav, Dobroslav, Vesna, Radmila jasno pokazuju težnju ka osobinama koje roditelji žele u svom djetetu: milost, dobrota, veselje, radost. Isto tako, arapska imena poput Fatima (uzdržana), Yusuf (Bog dodaje) ili Layla (noć) imaju snažno simbolično značenje.
U mnogim kulturama, vjeruje se da ime može oblikovati karakter djeteta. Dati nekome ime koje znači “hrabar”, “mudra”, “svjetlost” – smatralo se svojevrsnim pozivom sudbini da dijete povede u tom pravcu.
2. IME KAO NASLJEĐE – KAD SE PREDAJE PORODIČNI DUH
U tradicionalnim društvima, ime se često daje po djedovima, bakama ili drugim članovima porodice. To nije puko kopiranje – to je čin poštovanja. Djetetovo ime postaje most između prošlosti i budućnosti. U balkanskoj kulturi čest je običaj da se prvorođeni sin nazove po djedu s očeve strane, dok se kćerka često naziva po baki.
U jevrejskoj tradiciji, Ashkenazi Jevreji izbjegavaju davanje imena po živim rođacima – vjeruje se da to može zbuniti anđele smrti. S druge strane, sefardski Jevreji često imenuju djecu po živim članovima porodice, kako bi im poželjeli dug i blagoslovljen život.
3. IME KAO MODA – UTICAJ VREMENA I DRUŠTVA
Kao i sve u društvu, i imena podležu modi. Ono što je bilo moderno 1980-ih danas može zvučati zastarjelo. Ime Zdravko ili Dragan danas rijetko čujemo kod novorođenčadi, dok su imena poput Luka, Teodora, Sofija ili Noa sveprisutna.
Uticaj popularne kulture, televizije i slavnih ličnosti ogroman je. Nakon filmova i serija, naglo skače broj djece po imenu likova: Arija, Leonardo, Elsa, Nika… Takođe, nakon što neka poznata ličnost da djetetu neobično ime, mnogi roditelji počinju razmatrati slična imena.
Internet i globalizacija dodatno su zamutili granice – danas možete sresti djevojčicu po imenu Maya u Srbiji, Ivanu u Brazilu i Fatimu u Norveškoj.
4. IME KAO DUHOVNA ZAŠTITA – VJERSKE I MAGIJSKE DIMENZIJE
U mnogim kulturama ime nije samo lijepo – ono je zaštita. U nekim sredinama djeca dobijaju “ružno” ime kako bi se zavarali zli duhovi, jer ako ime ne odražava vrijednost, vjerovalo se da neće biti meta uroka.
U hrišćanskoj tradiciji, dijete često dobija ime sveca ili svetiteljke na čiji dan se rodilo, vjerujući da će to dijete imati nebeskog zaštitnika. U islamu, mnoga imena uključuju riječ “Abd” (sluga), poput Abdullah (Božiji sluga), kao izraz pobožnosti.
U hinduističkoj tradiciji, imena se često određuju prema astrološkim proračunima – na osnovu trenutka rođenja, horoskopa i položaja zvijezda.
5. IMENA KOJA PUTUJU – MIGRACIJE I IDENTITET
S pojavom velikih migracija, mnoga imena dobijaju novu boju. Roditelji koji žive u dijaspori često traže “neutralna” imena – ona koja će biti lako izgovoriva i u novoj zemlji, ali da nose duh porijekla.
Tako Emina postaje Emma, Miloš postaje Miles, a Aleksandar se skraćuje u Alex. To je kompromis između integracije i očuvanja identiteta.
6. UNIKATNA IMENA – KREATIVNOST I EGO RODITELJA
U modernom dobu raste trend davanja jedinstvenih, neobičnih imena. Roditelji žele da njihovo dijete bude “posebno”, čak i kroz ime. Tako nastaju imena kombinacijom imena roditelja, skraćenica, stranih riječi ili čak izmišljenih slogova.
Na primjer: Alina-Sky, Zorion, Milanor, Drevon, Lumea. Ova imena mogu biti vrlo lijepa – ali i izazovna za dijete koje se suočava s neprestanim objašnjavanjem i pogrešnim izgovorima.
7. DRŽAVNE REGULATIVE – KADA DRŽAVA IMENUJE GRANICU
Iako je davanje imena privatna stvar, mnoge zemlje imaju zakone koji regulišu koja imena su dozvoljena. U Njemačkoj, naprimjer, ime mora jasno označavati spol i ne smije vrijeđati. Ne možete nazvati dijete Stalin, Lucifer ili Pivo. U Švedskoj je odbijeno ime Metallica, dok je na Islandu dijete odbijeno ime Harriet, jer se ne uklapa u pravila islandske gramatike.
8. IME I PSIHOLOGIJA – KAKO IME UTJEČE NA DIJETE
Studije su pokazale da ime može uticati na to kako drugi doživljavaju osobu – pa čak i kako osoba vidi samu sebe. Ljudi s “klasičnim” imenima često se povezuju s pouzdanošću, dok neobična imena izazivaju ili divljenje, ili podsmijeh.
U poslovnom svijetu, kandidati s lakše izgovorivim imenima češće dobijaju pozive na razgovore. S druge strane, jedinstvena imena često su povezana s jačim osjećajem individualnosti i izraženijom kreativnošću.
IME KAO OGLASNA TABLA DUŠE
Na kraju, dati ime nije jednostavan čin. To je kao da djetetu daješ zrcalo u kojem će se gledati cijeli život – a istovremeno i ogledalo u kojem će ga drugi vidjeti. Ime je ponekad blagoslov, ponekad breme, ponekad zavjet. Ali uvijek je važno.
Roditelji danas biraju između tradicije i modernosti, između sigurnosti i jedinstvenosti, između prošlosti i budućnosti. No bilo da se odluče za neko staroslavensko ime poput Vukoslav, moderno poput Noel, internacionalno poput Liam ili neobično poput Nirvana, važno je da to ime dolazi iz ljubavi.
Jer svako ime, ma kako kratko ili dugačko bilo, počinje istim zvukom: prvim uzdahom roditelja kada pogledaju to malo biće i kažu – “Ti ćeš biti…”
