Prenosimo jednu anegdotu koja će nasmijati mnoge. Naime, sastali su se Srbin, Musliman i Hrvat i odlučili posaditi voćku. Ova priča prikazuje na satiričan način situaciju na Balkanu, koja je nažalost još uvijek takva da se ljudi međusobno gledaju kroz prizmu nacionalnosti i religije.
–Pa vinova loza se obrezuje.
Vinova loza – biljka koja spaja prirodu, tradiciju i strpljenje
Vinova loza jedna je od onih biljaka koje čovjeka prate hiljadama godina, a da pritom nikada nisu izgubile svoju vrijednost. Njeni tanki izdanci, široki zeleni listovi i grozdovi koji se tokom ljeta postepeno pune sokom predstavljaju mnogo više od običnog prizora u vrtu. Vinova loza simbolizira strpljenje, porodičnu tradiciju i povezanost čovjeka sa zemljom. Njeno uzgajanje zahtijeva vrijeme, pažnju i iskustvo, ali zauzvrat daje plodove koji se koriste na bezbroj načina.
Posebno je zanimljivo to što vinova loza može uspijevati na različitim vrstama zemljišta, pod uslovom da ima dovoljno svjetlosti, odgovarajuću njegu i povoljne klimatske uslove. Najbolje rezultate uglavnom daje na sunčanim položajima, gdje grozdovi mogu sazrijevati postepeno i razvijati karakterističnu slatkoću. Tokom proljeća iz pupoljaka izbijaju mladi listovi, a biljka počinje intenzivno rasti. Ljeto donosi formiranje i sazrijevanje grozdova, dok jesen označava vrijeme berbe, kada se pažljivo procjenjuje jesu li plodovi dostigli željenu zrelost.
Iako na prvi pogled djeluje jednostavno, uzgoj vinove loze zahtijeva određeno znanje. Rezidba je jedna od najvažnijih aktivnosti jer se njome usmjerava rast biljke i utiče na količinu i kvalitet budućeg roda. Ako se loza prepusti sama sebi, može razviti previše izdanaka i lišća, što otežava provjetravanje i smanjuje dostupnost svjetlosti grozdovima. Pravilnim oblikovanjem i uklanjanjem suvišnih grana omogućava se ravnomjerniji razvoj biljke.
Veliku pažnju treba posvetiti i zaštiti od bolesti, naročito gljivičnih oboljenja koja se mogu razvijati u uslovima povećane vlage. Pepelnica i plamenjača među najpoznatijim su problemima s kojima se susreću vinogradari. Zbog toga su praćenje vremenskih prilika, pravovremena njega i odgovarajuće mjere zaštite veoma važni za očuvanje zdravih listova i kvalitetnih plodova.
Jedna od najvećih vrijednosti vinove loze krije se u njenim bobicama. Grožđe sadrži vodu, prirodne šećere, vlakna i različite vitamine i minerale, a posebno je zanimljivo zbog biljnih jedinjenja koja se nazivaju polifenoli. Među njima se ističu flavonoidi i resveratrol, koji se naročito proučavaju zbog svojih antioksidativnih svojstava. Tamne sorte grožđa često sadrže veće količine pojedinih polifenola, posebno u pokožici. Ipak, njihov sadržaj zavisi od sorte, uslova uzgoja i stepena zrelosti.
Grožđe se može jesti svježe, sušiti i pretvarati u grožđice, cijediti u sok ili koristiti za pripremu različitih prehrambenih proizvoda. Od vinove loze ne koriste se samo plodovi. Mladi listovi poznati su u tradicionalnim kuhinjama, gdje se upotrebljavaju za pripremu sarme, dok se sjemenke grožđa prerađuju radi dobijanja ulja. To ulje ima specifičan sastav masnih kiselina i koristi se u kulinarstvu, ali i u kozmetičkim preparatima za njegu kože.
Vinova loza zauzima posebno mjesto i u tradicionalnoj medicini. Različiti dijelovi biljke proučavaju se zbog sadržaja bioaktivnih jedinjenja, a ekstrakti lista crvene vinove loze koriste se u pojedinim preparatima namijenjenim ublažavanju tegoba povezanih s hroničnom venskom insuficijencijom. Međutim, takvi preparati nisu isto što i obični listovi ili grožđe, a njihova primjena zavisi od konkretnog proizvoda i medicinskih preporuka.
Osim praktične vrijednosti, vinova loza ima i snažno kulturno značenje. U mnogim krajevima Balkana ona se uzgaja u dvorištima, na pergolama i uz zidove kuća, gdje ljeti pruža prijatnu hladovinu. Starije loze često postaju dio porodičnog naslijeđa. Njihova debla s vremenom postaju kvrgava i čvrsta, dok se grane šire iz godine u godinu. Nerijetko upravo takva biljka ostaje u dvorištu dugo nakon što se promijene generacije koje su je sadile i njegovale.
Možda je upravo u tome najveća posebnost vinove loze. Ona ne daje najbolje rezultate preko noći i ne može se natjerati da sazri prije vremena. Potrebni su joj sunce, zemlja, voda i pažnja, ali i sposobnost čovjeka da razumije prirodni ritam. Prva godina nakon sadnje uglavnom je usmjerena na razvoj korijena i oblikovanje biljke, dok se ozbiljniji rod očekuje tek nakon određenog vremena, zavisno od sorte i uslova uzgoja.
Vinova loza tako ostaje mnogo više od biljke koja daje grožđe. Ona je primjer kako se priroda i ljudski rad mogu nadopunjavati kroz dugi niz godina. Njeni plodovi stižu krajem ljeta i početkom jeseni, ali priča o njima počinje mnogo ranije, prvim pupoljcima koji se otvaraju nakon zime. A kada se u jesen grozdovi napokon uberu, iza njih ostaje podsjetnik da se kvalitetni plodovi najčešće rađaju iz strpljenja, znanja i pažnje posvećene svakom detalju.
