Taksi je mjesto u kojem se može čuti sve i svašta a danas prenosimo jednu interesantnu priču i pomalo duhovitu. Taksijem se prevozila jedna žena koja je rodila čak osmero djece. Priča je jako upečatljiva, a evo kako je išlo.
– Ja da budem pažljiv?!
Majke koje su rodile sedmero, osmero i još više djece – priče o porodicama koje teško možemo zamisliti
Danas je porodica sa troje ili četvero djece već prilično velika u odnosu na prosječno domaćinstvo u mnogim dijelovima svijeta. Ipak, kroz historiju su postojale žene koje su rađale sedmero, osmero, desetero, pa čak i mnogo više djece. U vremenima kada su velike porodice bile uobičajenije, takve majke nisu uvijek bile smatrane neobičnim. Međutim, iz današnje perspektive teško je zamisliti kako je izgledao svakodnevni život žene koja je kroz nekoliko decenija prolazila kroz trudnoće, porode i odgajanje velikog broja djece.
Velike porodice najčešće su bile povezane sa načinom života karakterističnim za ranija društva. U poljoprivrednim zajednicama djeca su odrastala okružena širom porodicom i često su od najranije dobi učestvovala u svakodnevnim poslovima. Više djece značilo je više članova domaćinstva koji su kasnije mogli pomagati u radu na zemlji, brinuti o mlađoj braći i sestrama i doprinositi opstanku porodice.
Nekada je bilo sasvim uobičajeno da žena tokom svog reproduktivnog perioda ima šest, sedam ili osam trudnoća. Neke žene imale su i više od deset poroda. U porodicama sa mnogo djece razlika između najstarijeg i najmlađeg djeteta mogla je biti dvadesetak godina ili čak više. Tako se događalo da najstarije dijete već bude odrasla osoba u trenutku kada najmlađi brat ili sestra tek kreće u školu.
Posebno su zanimljive porodice u kojima su žene rađale osmero ili devetero djece bez savremenih medicinskih mogućnosti koje danas postoje. Trudnoća i porod nekada su nosili mnogo veći rizik nego danas, a pristup ljekarima, ultrazvuku, antibioticima i drugim medicinskim procedurama bio je ograničen ili potpuno nedostupan. Zbog toga je svaka velika porodica u prošlosti često bila i priča o velikoj fizičkoj izdržljivosti, ali i o brojnim rizicima kroz koje su majke prolazile.
Postojale su i žene koje su imale dvanaest, trinaest ili više djece. Međutim, kod takvih historijskih priča potrebno je biti oprezan, jer su se pojedini ekstremni rekordi prenosili generacijama bez pouzdane dokumentacije. Broj djece koji se navodi u starim zapisima ponekad je teško provjeriti, posebno kada su podaci stari nekoliko stotina godina.
Zanimljivo je i to da velika porodica ne znači nužno da je svaka trudnoća završila rođenjem zdravog djeteta. U prošlosti je smrtnost novorođenčadi i male djece bila mnogo veća nego danas. Zbog toga su pojedine majke mogle imati deset ili više poroda, dok bi do odrasle dobi preživio znatno manji broj njihove djece.
Život majke sa sedmero ili osmero djece također nije izgledao kao život savremene majke sa sedmero ili osmero djece. U tradicionalnim zajednicama briga o djeci često je bila podijeljena između članova šire porodice. Starija djeca pomagala su mlađima, bake i djedovi bili su važan dio domaćinstva, a porodice su često živjele zajedno ili veoma blizu.
Najstarija kćerka, naprimjer, mogla je pomagati majci oko bebe, dok su stariji sinovi mogli pomagati oko stoke, zemlje ili drugih poslova. Tako je velika porodica funkcionisala kao mali sistem u kojem je gotovo svako imao određenu ulogu.
Ipak, iza statistike o broju djece često se krije nešto mnogo ličnije. Zamisliti majku koja je tokom života podigla osmero djece znači zamisliti hiljade svakodnevnih trenutaka – prve korake, bolesti, školske dane, svađe među braćom i sestrama, rođendane, praznike, prve ljubavi, odlazak djece iz roditeljskog doma i na kraju trenutak kada se velika kuća postepeno počinje prazniti.
Posebna je i emocionalna strana velikih porodica. Kada u istoj kući odrastaju djeca različitih uzrasta, odnosi među njima mogu biti veoma složeni. Najstarija djeca često preuzimaju ulogu zaštitnika mlađih, dok najmlađi odrastaju okruženi braćom i sestrama koji im mogu biti poput dodatnih roditelja. Takve porodice mogu imati snažan osjećaj zajedništva, ali naravno, mogu imati i nesuglasice, rivalstva i različite karaktere.
U nekim porodicama sedmero ili osmero djece značilo je da je kuća gotovo uvijek puna ljudi. Ujutro bi počinjao pravi mali haos – spremanje za školu, doručak, traženje odjeće i obuće, a navečer bi uslijedila nova borba oko kupanja, večere i odlaska u krevet. Ono što bi u manjoj porodici bio veliki događaj, u takvom domaćinstvu moglo je postati dio svakodnevne rutine.
Danas je mogućnost planiranja porodice potpuno promijenila demografsku sliku mnogih društava. Žene se kasnije odlučuju na brak i roditeljstvo, obrazovanje traje duže, život u gradovima je skuplji, a odgoj djece zahtijeva mnogo vremena i finansijskih sredstava. Zbog toga su porodice sa sedmero ili osmero djece u mnogim zemljama postale rijetkost.
Ipak, one i dalje postoje. U pojedinim tradicionalnim, ruralnim ili religioznim zajednicama velike porodice još uvijek nisu neuobičajene. Postoje i savremene porodice koje svjesno odlučuju imati mnogo djece, bez obzira na to što takav način života zahtijeva ogromnu organizaciju.
Majka koja rodi sedmero, osmero ili više djece zato predstavlja mnogo više od samog broja. Iza svakog djeteta nalazi se zasebna trudnoća, zaseban porod i godine odgoja. Kada se taj proces ponovi mnogo puta, dobije se životna priča koja može obuhvatiti nekoliko decenija.
Možda je upravo zato zanimljivo pogledati stare fotografije velikih porodica. Na njima često vidimo desetak ljudi okupljenih ispred kuće, dok u sredini stoji majka okružena djecom različitih godina. Danas takav prizor može izgledati gotovo nestvarno. Nekada je, međutim, bio sasvim normalan dio života.
Velike porodice podsjećaju nas da se način života kroz generacije dramatično promijenio. Ono što je nekada bilo pitanje opstanka i porodične tradicije danas je često pitanje ličnog izbora, životnih okolnosti i mogućnosti. A iza svake majke koja je odgojila sedmero, osmero ili više djece ostaje priča o jednom ogromnom životnom poglavlju – priča ispunjena trudnoćama, rođenjima, neprospavanim noćima, brigom, radošću, brigom za svakodnevicu i, iznad svega, godinama provedenim uz djecu.
