Anegdote koje se tiču događaja između životinja jedne su od najzanimljivijih. Ćesto su i među najhumorističnijim a takva jedna priča o zecu i zmiji dolazi nam danas. Nakon toga ćemo se malo ozbiljnije osvrnuti na temu.
-Vala svaka ti čast. Evo ruka!
ZEČEVI – NJEŽNA BIĆA KOJA KRIJU MNOGO VIŠE NEGO ŠTO MISLIMO
Kada pomislimo na zeca, većina ljudi prvo zamisli malu, mekanu životinju dugih ušiju, brzih pokreta i velikih očiju. Zečevi su mnogima simbol nježnosti, plašljivosti i bezbrižnog života u prirodi. Međutim, iza njihovog simpatičnog izgleda krije se životinja koja je izuzetno prilagođena preživljavanju, ima razvijena čula i ponašanja koja su mnogo složenija nego što se na prvi pogled čini.
Zečevi pripadaju porodici Leporidae, a za razliku od kunića, koji se često drže kao kućni ljubimci, divlji zečevi uglavnom žive na otvorenim područjima. Možemo ih pronaći na livadama, poljima, pašnjacima, rubovima šuma i drugim mjestima gdje imaju dovoljno hrane i mogućnosti da na vrijeme uoče opasnost. Upravo je sposobnost brzog reagovanja jedna od njihovih najvažnijih osobina.
Njihove duge uši nisu tu samo zbog karakterističnog izgleda. One predstavljaju svojevrsne prirodne radare. Zec može veoma dobro registrovati zvukove iz različitih pravaca, a uši može pomjerati nezavisno jednu od druge. Tako može istovremeno osluškivati ono što se događa s više strana, što je posebno važno životinji koja u prirodi ima brojne predatore.
Ni velike oči nisu slučajnost. Smještene su bočno na glavi, što zecu omogućava veoma široko vidno polje. Takav položaj očiju pomaže mu da primijeti opasnost koja se približava čak i kada ne gleda direktno prema njoj. Zec zbog toga ne mora stalno okretati glavu da bi pratio šta se događa oko njega.
A kada opasnost postane stvarna, na scenu stupa jedna od njegovih najpoznatijih sposobnosti – brzina. Zečevi imaju snažne zadnje noge koje su prilagođene naglom ubrzanju i dugim skokovima. Kada bježi, zec ne trči uvijek pravolinijski. Često naglo mijenja pravac, pravi oštre zaokrete i koristi neravan teren kako bi zbunio predatora.
Zanimljivo je i to da zec veliki dio dana provodi mirno, često djelujući kao da gotovo ništa ne radi. Međutim, takvo ponašanje dio je strategije preživljavanja. Bespotrebno kretanje troši energiju i može privući pažnju predatora. Zato zec može dugo ostati gotovo potpuno miran, osluškujući okolinu i procjenjujući situaciju.
Hrana mu se uglavnom sastoji od biljaka. Trava, različite zeljaste biljke, listovi, mladice i drugi biljni dijelovi čine osnovu njegove prehrane. Kao i drugi biljojedi prilagođeni takvoj ishrani, zečevi imaju probavni sistem koji omogućava iskorištavanje hranjivih materija iz biljne hrane.
Jedna od zanimljivih karakteristika zečeva jeste njihov način života. Za razliku od kunića, koji su poznati po kopanju složenih podzemnih jazbina i životu u kolonijama, divlji zečevi uglavnom ne žive u takvim sistemima tunela. Oni često koriste plitka udubljenja u zemlji, poznata kao ležajevi, u kojima se odmaraju i skrivaju. Takvo mjesto može izgledati gotovo neprimjetno, što je još jedan način na koji zec koristi prirodno okruženje kao zaštitu.
Posebno zanimljiv dio života zečeva jeste njihovo razmnožavanje. Poznati su po velikom reproduktivnom potencijalu, što je važno jer u prirodi veliki broj mladunaca ne doživi odraslu dob. Ženka može tokom godine imati više legla, a mladunci dolaze na svijet znatno razvijeniji nego kod kunića. Za razliku od potpuno bespomoćnih mladunaca mnogih drugih sisara, mladi zečevi imaju otvorene oči i tijelo prekriveno dlakom ubrzo nakon rođenja.
Majka ih ne obilazi stalno, što ljudima ponekad može izgledati neobično. Međutim, upravo takvo ponašanje može predstavljati zaštitu. Kada bi se majka često vraćala na isto mjesto, mogla bi privući predatore do mladunaca. Zato mladi zečevi već od najranijih dana moraju biti relativno samostalni i oslanjati se na prirodnu sposobnost da ostanu neprimjetni.
Zečevi imaju i zanimljiv odnos prema čovjeku. Iako ih ljudi često doživljavaju kao pitome i umiljate životinje, divlji zec nije životinja koju treba posmatrati kao kućnog ljubimca. Njegova priroda je drugačija i njegovo ponašanje je prilagođeno životu u divljini. Ako čovjek pronađe mladog zeca koji djeluje napušteno, najbolje je prvo provjeriti situaciju, jer samo prisustvo mladunca bez majke ne znači nužno da je ostavljen.
U kulturama širom svijeta zec je tokom historije dobio različita simbolička značenja. Negdje predstavlja plodnost i obnovu života, drugdje brzinu, lukavost ili oprez. Njegova sposobnost da se iznenada pojavi, nestane u travi ili velikom brzinom pobjegne pred opasnošću učinila ga je zanimljivim likom u brojnim narodnim pričama i legendama.
Zec je postao i jedan od najprepoznatljivijih životinjskih likova u dječijim pričama. Njegov izgled i ponašanje lako bude maštu, pa se često prikazuje kao plašljiv, nestašan, pametan ili radoznao lik. Ipak, stvarni zec je mnogo zanimljiviji od bilo kojeg književnog karaktera. On je rezultat dugog procesa prilagođavanja prirodi u kojoj svaki pokret, zvuk i miris mogu značiti razliku između života i smrti.
Možda je upravo u tome njegova najveća posebnost. Zec ne izgleda kao snažna životinja. Nema velike kandže, snažne čeljusti niti tijelo koje bi trebalo zastrašiti predatora. Njegova snaga nalazi se negdje drugdje – u brzini, osjetljivosti, oprezu i sposobnosti da u djeliću sekunde reaguje na promjenu u okolini.
Kada sljedeći put ugledamo zeca kako mirno stoji na livadi, ne treba ga posmatrati samo kao malu i slatku životinju. Iza tog mirnog prizora nalazi se izuzetno dobro prilagođeno biće koje svakodnevno koristi sva svoja čula kako bi preživjelo. Njegove duge uši neprestano osluškuju, oči prate okolinu, nos registruje mirise, a snažne zadnje noge uvijek su spremne za bijeg.
Zec je, zapravo, jedan od lijepih primjera kako priroda ne mora životinji dati ogromnu snagu da bi joj omogućila opstanak. Ponekad su dovoljni brzina, oprez i sposobnost da se savršeno uklopi u okolinu. Upravo zato ova naizgled nježna životinja već vijekovima uspijeva pronaći svoje mjesto u prirodi – tiha, brza i mnogo sposobnija nego što nam njen simpatični izgled na prvi pogled govori.
