Zašto postoje vicevi i šale na račun policajaca ne znamo, no definitivno je to stvar koja je poznata širom svijeta. No, izgleda da su se svi navikli na to pa stoga imamo i policajce koji se šale na svoj račun. I to je normalna stvar, a danas donosimo jednu šalu da se svi od srca nasmijemo.
–Evo mi brat javio da je i njemu mater umrla …
Zašto postoje šale na račun policajaca i kako su postale dio svakodnevnog humora?
Vicevi o policajcima postoje gotovo svuda u svijetu. Mijenjaju se jezici, države, uniforme i nazivi policijskih službi, ali obrazac često ostaje vrlo sličan. Policajac se u šalama pojavljuje kao zbunjen, pretjerano doslovan ili nespretan lik koji pokušava riješiti jednostavan problem, a upravo iz tog nesklada nastaje humor.
Naravno, takve šale nemaju mnogo veze sa stvarnim sposobnostima ljudi koji rade u policiji. One prije svega počivaju na stereotipu koji se tokom vremena toliko učvrstio da publika već unaprijed zna kakvu ulogu policajac treba imati u vicu.
Humor voli prepoznatljive likove
Da bi kratka šala funkcionisala, njen autor nema mnogo vremena za predstavljanje likova. Zbog toga vicevi često koriste osobe kojima publika automatski pripisuje određene osobine.
Doktor, konobar, političar, profesor, advokat, vojnik, policajac ili bračni partner mogu se pojaviti u prvoj rečenici, a slušalac već ima određena očekivanja. Humor zatim ta očekivanja koristi ili ih potpuno preokreće.
Kod klasičnih viceva o policajcima posebno se ustalio stereotip policajca koji jednostavan zadatak pretvara u komplikovan problem. Što je rješenje očiglednije publici, a liku u vicu nedostupnije, komična situacija postaje izraženija.
Zašto baš policija?
Jedan od razloga vjerovatno leži u tome što je policija veoma vidljiv predstavnik autoriteta. Policajac može zaustaviti vozilo, tražiti dokumente, napisati kaznu ili intervenisati kada neko krši pravila. Zbog toga odnos građana prema policiji gotovo uvijek uključuje određenu dozu ozbiljnosti.
Humor taj odnos privremeno okreće naglavačke.
U stvarnosti policajac predstavlja autoritet, dok ga vic može staviti u potpuno suprotnu poziciju – onu u kojoj upravo osoba koja bi trebala kontrolisati situaciju najmanje razumije šta se događa.
Tu se krije važan mehanizam humora: moćna ili ozbiljna figura postaje predmet bezazlenog ismijavanja. Slično se kroz historiju događalo kraljevima, carevima, oficirima, političarima, profesorima i drugim autoritetima.
Šala kao način smanjivanja distance
Ljudi često koriste humor kako bi lakše govorili o stvarima koje u stvarnom životu izazivaju napetost. Susret s policijom, naročito kada uključuje saobraćajnu kontrolu ili mogućnost kazne, za većinu ljudi nije naročito zabavan.
Ali kada se takva situacija pretvori u vic, odnos se mijenja. Građanin koji je u stvarnom susretu slabija strana u šali može postati pametniji i snalažljiviji lik.
Na taj način humor simbolično smanjuje razliku između institucije i običnog čovjeka.
Stereotip ne treba miješati sa stvarnošću
Važno je napraviti razliku između lika policajca iz viceva i stvarnog zanimanja.
Policijski posao može zahtijevati ozbiljnu obuku, odgovornost, poznavanje zakona, brzo donošenje odluka i sposobnost reagovanja u stresnim ili opasnim okolnostima. Zbog toga stereotip iz viceva nije realna procjena inteligencije ili sposobnosti policijskih službenika.
Ali humor uglavnom ni ne pokušava biti realističan.
Kada se u vicu pojavi škrtac, ne znači da su svi ljudi iz određene grupe škrti. Kada se ismijava političar, ne znači da su svi političari isti. Isto vrijedi i za policajce.
Vic uzima jednu osobinu, višestruko je preuveličava i od nje pravi karikaturu.
Zašto se isti vicevi prenose generacijama?
Zanimljivo je da mnogi vicevi zapravo nemaju stalnog glavnog junaka. Ista šala može se tokom vremena pričati o potpuno različitim ljudima.
Promijeni se država, društvena grupa ili profesija, ali struktura vica ostane gotovo identična.
To pokazuje da je često važniji sam komični obrazac nego osoba na čiji se račun šala priča. Policajci su jednostavno postali jedan od tradicionalnih likova kojima se određena vrsta viceva pripisuje.
Kada se stereotip jednom učvrsti u popularnoj kulturi, počinje sam sebe održavati. Ljudi čuju deset viceva o policajcima, pa kada smisle jedanaesti, prirodno ga smjeste u istu kategoriju.
Postoji i element zabranjenog
Dio privlačnosti ovakvog humora proizlazi iz činjenice da se ismijava neko ko predstavlja zakon i autoritet.
Čovjek možda neće željeti raspravljati s policajcem koji ga je upravo zaustavio zbog prebrze vožnje, ali će kasnije prijateljima ispričati vic o policajcu. Humor tako postaje društveno prihvatljiv način simboličnog suprotstavljanja autoritetu.
Sličan princip objašnjava zašto toliko viceva postoji o političarima i šefovima. Što neka osoba ili institucija djeluje ozbiljnije i moćnije, to kontrast može biti veći kada je humor predstavi kao potpuno običnu, nesavršenu ili smiješnu.
Dobra šala ismijava situaciju, a ne ljudsko dostojanstvo
Postoji, ipak, razlika između bezazlenog vica i stvarnog omalovažavanja ljudi zbog profesije.
Humor najbolje funkcioniše kada publika razumije da sluša karikaturu. Problem nastaje kada se stereotip počne predstavljati kao činjenica o stvarnim ljudima.
Policajac iz vica zato je najbolje posmatrati kao izmišljeni komični lik – slično nespretnom konobaru, zaboravnom profesoru ili škrtom bogatašu iz drugih tradicionalnih šala.
Zašto će vicevi o policajcima vjerovatno još dugo postojati?
Zato što imaju gotovo idealnu strukturu za jednostavan humor: postoji ozbiljna figura, postoji očekivanje kompetentnosti i postoji mogućnost da se to očekivanje iznenada preokrene.
Publika očekuje da policajac riješi problem, a vic ga dovede do apsurdnog zaključka. Ili građanin pokušava nešto sakriti, dok policajac situaciju shvati potpuno pogrešno. Upravo trenutak u kojem očekivani odnos autoriteta i običnog čovjeka bude obrnut proizvodi poentu.
Zbog toga šale o policajcima nisu samo priče o jednoj profesiji. One pripadaju mnogo široj tradiciji ljudskog humora u kojoj se autoritet, ozbiljnost i društvene uloge povremeno izvrću naopačke.
Možda upravo zato opstaju toliko dugo. Svijet u kojem postoje zakoni, hijerarhija i autoritet istovremeno stvara potrebu da se tim ozbiljnim stvarima ponekad i nasmijemo. A policajac je, zahvaljujući uniformi i jasno prepoznatljivoj ulozi, postao jedan od najpoznatijih likova kroz koje se taj humor izražava.
