Na Balkanu je naročito nerijedak običaj da se časti cijela kafana. Jednostavno, onaj koji uđe u kafanu ako je naročito veseo okrene turu za cijelu kafanu. Dok je to u zapadnim zemljama recim, rijetkost i tu se striktno gleda da svako plaća svoj dio šta je popio. Kako se vama sviđa taj zapadni sistem? Da li je po vama bolji od našeg, balkanskog?
–Zafrkan si kad popiješ.
Zašto je na Balkanu običaj počastiti cijelu kafanu?
Balkan je oduvijek bio poznat po gostoprimstvu, srdačnosti i običajima koji često iznenade ljude iz drugih dijelova svijeta. Jedan od najzanimljivijih običaja, koji se i danas može vidjeti u mnogim gradovima i selima, jeste trenutak kada jedna osoba odluči počastiti sve goste u kafani ili kafiću. Strancima to može djelovati neobično, pa čak i nerazumno, ali na Balkanu takav gest ima mnogo dublje značenje od samog plaćanja pića.
Korijeni ovog običaja sežu daleko u prošlost, u vrijeme kada su kafane bile mnogo više od mjesta za ispijanje kafe ili rakije. One su predstavljale društveni centar sela i gradova. U njima su se sklapali poslovi, donosile važne odluke, slavili uspjesi, dogovarala vjenčanja i obilježavali važni životni događaji. Kada bi neko imao razlog za slavlje, smatralo se prirodnim da svoju sreću podijeli s ljudima koji se u tom trenutku nalaze oko njega, bez obzira na to da li ih poznaje ili ne.
Najčešći povod za čašćenje bio je rođenje djeteta. Sretan otac ili djed ulazio bi u kafanu s osmijehom na licu i naručivao piće za sve prisutne. Na taj način dijelio je svoju radost sa zajednicom, vjerujući da će se sreća umnožiti kada je podijeli s drugima. Sličan običaj postojao je i nakon uspješnog završetka vojnog roka, položenog ispita, dobijenog zaposlenja ili kupovine nove kuće.
Posebno mjesto u ovoj tradiciji imaju svadbe. Tokom svadbenih veselja nije bilo neobično da mladenci ili njihovi roditelji počaste goste u lokalnoj kafani, pa čak i prolaznike koji bi se zatekli u blizini. Time se slala poruka da je sreća najveća onda kada se dijeli, a ne kada se čuva samo za sebe.
Na Balkanu se oduvijek mnogo cijenila velikodušnost. Osoba koja počasti društvo nije željela pokazati bogatstvo, već spremnost da podijeli ono što ima. Čak i ljudi skromnijih primanja često bi izdvojili dio svoje plate kako bi prijateljima ili nepoznatim gostima platili piće povodom nekog važnog događaja. Vrijednost takvog čina nije se mjerila novcem, već namjerom.
Postoji i nepisano pravilo da se čašćenje ne odbija. Kada neko kaže: “Ovo je od mene”, većina gostiju će uz osmijeh prihvatiti piće i zahvaliti domaćinu. Odbijanje se u mnogim sredinama smatralo bi znakom da ne želite učestvovati u nečijoj radosti ili da ne poštujete njegovu dobru namjeru.
Naravno, ovaj običaj nije uvijek bio vezan samo za velike životne događaje. Nekada je dovoljan bio dobar posao, povratak iz inostranstva, rođendan ili jednostavno dobro raspoloženje. U pojedinim krajevima postojao je običaj da čovjek koji dugo nije bio u rodnom mjestu pri prvom dolasku počasti sve prisutne u kafani kao znak zahvalnosti što se ponovo nalazi među svojim ljudima.
Kafana je kroz historiju predstavljala mjesto gdje su se ljudi osjećali jednako. Za istim stolovima sjedili su radnici, zanatlije, trgovci, profesori i poljoprivrednici. Kada bi neko počastio cijelu kafanu, na nekoliko trenutaka nestajale su društvene razlike. Svi su nazdravljali iz istog razloga – zbog zajedničkog osjećaja radosti i međusobnog poštovanja.
Vremenom su se običaji donekle promijenili. Danas ljudi češće časte svoje društvo ili prijatelje nego cijelu kafanu, ponajviše zbog većih troškova i drugačijeg načina života. Ipak, u manjim mjestima i dalje se može dogoditi da neko povodom rođenja djeteta, ženidbe ili velikog uspjeha naruči piće za sve goste. Takvi trenuci obično izazovu osmijehe i podsjećaju na vremena kada su ljudi bili snažnije povezani.
Zanimljivo je da ovaj običaj često ostavi snažan utisak na strane turiste. Mnogi ostanu iznenađeni kada im nepoznata osoba plati piće bez ikakvog očekivanja zauzvrat. Upravo kroz takve male geste upoznaju jednu od najljepših osobina balkanskog mentaliteta – uvjerenje da se radost ne smanjuje kada se dijeli, nego postaje veća.
Iako se svijet ubrzano mijenja, a savremeni način života donosi nove navike, običaj čašćenja u kafani i dalje predstavlja simbol zajedništva, gostoprimstva i iskrene ljudske topline. On podsjeća da pravo bogatstvo ne leži samo u onome što čovjek posjeduje, već u njegovoj spremnosti da svoje lijepe trenutke podijeli s drugima. Upravo zato će nazdravljanje “na račun kuće” ili “od domaćina” još dugo ostati jedan od prepoznatljivih običaja po kojem je Balkan poznat širom svijeta.
